Presuda Europskog suda pravde koja je donesena 15. prosinca 1993. godine pod brojem C 415/93 zauvijek je promijenila svijet i praksu europskoga nogometa, ali i sporta uopće. Neki kažu da je ta odluka pokrenula nepovratne procese propasti nogometa s jedne strane i enormnog bogaćenja nogometaša s druge strane.

Uzroci

Presuda Europskog suda pravde zapravo je odgovor na pitanje koje je pred Europski sud pravde iznio jedan belgijski sud u svom rješavanju slučaja belgijskog nogometaša Jeana-Marca Bosmana, čiji transfer iz belgijskoga (RFC Liegea) u francuski nogometni klub (USL Dunkerque) nije ostvaren zato što se klubovi nisu uspjeli dogovoriti o visini transfera. Belgijski nogometni savez odbio je poslati ispravu o transferu, pa se francuski nogometni klub povukao iz ugovora. Bosmanu je istekao ugovor s belgijskim klubom koji je usprkos tome tražio da se za ispisnicu i omogućavanje transfera u francuski klub uplati odšteta. Bosman je osporavao i UEFA-ino pravilo koje je ograničavalo broj profesionalnih igrača državljana drugih država članica koji su nastupali u nacionalnim natjecanjima.

Presuda

Odluka je potvrdila da je sport podvrgnut svim relevantnim odredbama tada važećeg Ugovora između članica Europske zajednice (koja se kasnije preimenovala u Europsku uniju) sve dok se one odnose na ekonomske aktivnosti te da za primjenu odredaba Europske Zajednice o slobodi kretanja radnika nije nužno da poslodavac bude poduzetnik (dakle, mogla je biti i udruga građana). Sve što se traži odnosi se na postojanje ili namjeru da se stvori radni odnos. Odluka je pomogla razjašnjenju ograničenja odluka i pravila kojima su se koristile sportske organizacije. Europski sud pravde je utvrdio da su Ugovoru Europske zajednice podvrgnuta ona pravila koja ne samo da imaju specifični cilj povezan sa sportom, već i zahtjev da se iznos transfera plati kad se igrač angažira za drugi klub nakon isteka ugovora koji utječe na mogućnosti igrača za pronalazak zaposlenja. Konačno, Europski sud pravde je utvrdio da Ugovor EZ-a isključuje primjenu pravila sportskih organizacija prema kojima klubovi, u susretima koje sami organiziraju, mogu prijaviti samo ograničen broj profesionalnih igrača državljana drugih država članica. Takva pravila znače kršenje načela zabrane diskriminacije na osnovi nacionalnosti kad je riječ o zapošljavanju, plaćama i radnim uvjetima.

 

povijest sporta

Posljedice

Ta je presuda predstavljala pravu revoluciju za nogomet. Sud je ukinuo ograničenje broja igrača iz drugih EU država koji mogu igrati u nogometnim klubovima i ukinuo pravo na odštetu klubovima ili agentima za prelazak igrača u drugi klub nakon isteka ugovora. To je dovelo do vrtoglavog skoka cijena igrača i do toga da danas u engleskoj Premier ligi ima timova bez ijednog Engleza. Igrači iz EU mogli su neograničeno tražiti angažman u bilo kojem klubu unutar EU, bez obzira na državu jer, kao i svi drugi radnici, imaju pravo slobodnog pristupa tržištu rada na zajedničkom tržištu. Mnogi su nogometaši postali milijunaši zahvaljujući upravo “slučaju Bosman”. S druge strane, veliki i financijski moćni klubovi počeli su jeftino kupovati igrače iz financijski slabijih klubova što je rezultiralo značajnim slabljenjem klubova i liga zemalja slabijeg gospodarstva te realno onemogućilo uspjeh tih klubova u Europi jer igrači zarana odlaze u inozemstvo.

Bosmanovo pravilo

Ova presuda postala je poznata pod nazivom “Bosmanovo pravilo”. Jean Marc Bosman danas nema ništa od toga što je dobio presudu u svoju korist i postao je tek moralni pobjednik. Na rubu je gladi, prodaje kuću, imao je neko vrijeme i problema s alkoholom, uništena mu je nogometna karijera, od novca koji je dobio za odštetu pola je morao dati poreznicima, a ostatak odvjetnicima.